Zadranka Natalija Gulin supruga je, majka i baka te europska rekorderka i brončana maratonka svijeta u svojoj kategoriji iako ranije nije trčala. Članica je Atletskog kluba Biograd
Natalija Gulin iz Zadra odbrojava dane do 60. rođendana kako bi se mogla natjecati u maratonu u kategoriji “žene 60-65 godina”. Kaže da joj sporo prolaze i jedva čeka taj trenutak kada će se moći opet prijaviti na najveće svjetske maratone poput onoga u New Yorku ili Berlinu, a sve kako bi oborila osobne i prethodne rekorde te postigla što bolji rezultat. Upravo je to, uz natjecateljski duh i dobro atmosferu, njezina glavna motivacija kad je o trčanju riječ.
– Da vam budem iskrena, do 50. godine nisam se uopće bavila sportom i uvijek sam išla linijom manjeg otpora kako me život nosio. Moj otac je bio vojni muzičar, i iako sam podrijetlom iz Biograda na Moru, rodila sam se u Prizrenu, a do 15. godine sam živjela u Prištini. Vratili smo se u Dalmaciju 1981. godine, najprije u Kaštel Gomilicu, a onda u Split jer je tata tamo dobio prekomandu, a tek poslije u Zadar. U svemu tome nikad se nisam bavila sportom – priča Natalija prisjećajući se kako je zbog problema s bubrezima čak bila oslobođena nastave tjelesnog odgoja tijekom osnovne i srednje škole.
Po struci je primalja, ali u vihoru rata u Zadru polaganje stručnog ispita nije joj bio prioritet. Kad je nekoliko godina poslije htjela pokušati vratiti se u struku, promijenila su se pravila i nije više imala prava. Odlučila se posvetiti obitelji. Udala se, rodila je troje djece i dobila četvero unučadi. Bavila se različitih privremenim poslovima.
Počinje promjena
– U dobi od 48 ili 49 godina odlučila sam se pokrenuti, a ideja je bila da se negdje navečer mogu družiti s drugim ženama i tako je odluka pala na fitness. No iskreno, to mi je bilo dosadno. Nije me ispunjavalo vježbanje u dvoranama. No ondje sam čula da se u Zadru pokrenula škola trčanja. Najprije sam pomislila da to neću moći i nije za mene, ali iz znatiželje sam ipak otišla. I taj prvi dan trebalo je hodati 100 metara, a zatim isto toliko otrčati. Uopće mi nije bio problem i uspjela sam – priča Natalija koja je dan za danom povećavala udaljenost trčanja.
Već nakon pet dana otrčala sam 1.000 metara. Ja koja nikad nisam trčala. Iskreno, to mi je bio veliki poticaj, a ondje je bilo i drugih žena mojih godina i svi smo se uzajamno bodrili. Već nakon mjesec i pol otišla sam na prvu utrku od pet kilometara na kojoj sam prestigla žene koje su vježbale puno duže od mene. To je već bio pokazatelj da postoji neka predispozicija – nastavila je Natalija.
Trčanje joj je postalo zanimljivo, a svakim je danom uz treninge povećavala broj kilometara koje može otrčati.
Natalija Gulin postala je maratonka
– I onda sam otrčala prvi Wings for life, zatim sam u 51. godini istrčala polumaraton i to u manje od dva sata, a u 52. godini sam otišla na prvi maraton u životu. Bilo je to krajem listopada 2017. godine u Ljubljani. Ondje je sjajna atmosfera, puno je trkača i navijača i to vas potakne da idete dalje. Taj sam maraton istrčala za 4:26, što je sjajan rezultat za nekoga mojih godina tko nikad nije trčao – pohvalila se Natalija zadovoljna uspjehom koji joj je dao dodatnu motivaciju za nastavak.
– Natjecanja su mi postala zabavna. Mnogi me pitaju zašto to radim – jer mi je zabavno! Recimo, uz trčanje puno putujem i upoznajem nove gradove. Da nije maratona, u neke od njih vjerojatno nikad ne bih došla. Nije mi problem spakirati se i sama odletjeti na drugi kraj svijeta. Također, uvijek ganjam rezultat. Mnogi se pripremaju samo za dva maratona godišnje uvjereni da će tako ostvariti ciljeve, a ja ne mislim tako. Ove godine sam istrčala pet maratona, od kojih sam prvom pristupila kao treningu, na drugom sam srušila rekord i postala 27. žena svijeta u svojoj kategoriji jer sam otrčala maraton za 3:29, što je i moj osobni rekord – ponosna je naša sugovornica. Do sad je istrčala 61 maraton diljem svijeta, od čega su četiri ultramaratona.
Cijeli članak pročitajte na portalu Pomakni granice.